Original tekst: Upisao: angelsfly na magicus.info

Jedan “putopis” sa slane tribine i meditacije s anđelima povodom Uskrsa u Himalayskoj spilji…..

Već kasnim…jedva pronalazim Lipovečku, prolazim trešnjevačkom uličicom, pokraj neobičnog dvorišta prepunog malih pekinezera, i naposlijetku dolazim do kuće s natpisom Himalayska spilja..Ulazim, i još sva zapuhana upitam-molim Vas, gdje je predavanje?..

jedna od ljubaznih domaćica otpratila me uskim, u svijetlo drvo presvučenim hodnikom do ulaza u špilju….prije ulaska skidam kaput i cipele, ostavljam stvari i kišobran, dok me s vanjske terase preko stakla gleda jedan neodoljiv bernardinac..

Naposlijetku ulazim kroz mala drvena vrata u odaje špilje….već je sve puno, ljudi sjede i na malim stepenicama, pažljivo slušaju predavača, koji na tren prekida izlaganja da bi me ohrabrio svojim toplim_”samo uđite” intermezzom….u dužem krilu spilje u kojem sjede predavač i domaćica, uz standardne wellnes fotelje , unešeni su i priručni stolci, kako bi svi gosti mogli sjesti..

sve je puno, preleti mi glavom, kad ipak spazim jednu slobodnu welness fotelju, na suprotnom kraju, ali na samom začelju….već mi je to bio znak da sam na mjestu gdje se dešavaju posebne stvari..hm…

x10396263662820554705

..odmah me obuzeo neobičan sjaj svjetlosti koja je zagonetno prodirala iza zidova- ogromnih kristalnih blokova, i poljubljena njihovom ružičastom čarolijom, nježno ocrtavala obrise prisutnih….

kakva anđeoska zagasita svjetlost!-pomislih…baš neobično…predavanje o anđelima u anđeoskim odajama-preletilo mi je kroz glavu..brzo i nečujno sam požurila do slobodne ležaljke, udobno se smjestila, a sva osjetila već su bila odvrnuta na najvišu razinu prijemčivosti….

u tom trenu sudionici su se već ohrabrili, pa su neki postavili predavaču pitanja, neki su razvili diskusiju, a bilo je i zanimljivih teorija…

x10396263662846756852

..obuzeta smirenošću i ljepotom prostora, čarolijom prigušene ružičaste svjetlosti, upijala sam toplinu kristalnih stijena, prijatan žubor vode u špilji smirivao je osjetila, utišavao nemir duha, i prizivao smiraj onostranog…

…zrakom se prosuo nježan egzotičan miris i budio viziju gordih Himalaja, isklesanih u vječnosti….

..”anđeli su poput interneta ili signala za mobitel”, objašnjavao je predavač..”oni su Uvijek i Svugdje, samo se trebate priključiti, dakle- pozvati ih”…

..”ukoliko su anđeli energija, a sve što je ikad postajalo i postoji također jest energija, jesmo li i mi zapravo produžetak naših anđela?”-jedna je od meni najdražih teorija koju je postavio netko od prisutnih

.”jedna od ljepota rada s anđelima jest i to što su oni čuvari…nikada vas neće povesti onamo gdje vam a ne bi bilo dobro, niti vam ispuniti zamolbu, koja u konačnici za Vas ne bi imala dobar ishod”…tvrdnja je predavača, anđeologa Dana Šercara koja se duboko utisnula u moju svijest..ali i potvrdila moja dosadašnja razmišljanja…

Jedno od pitanja koje se pojavilo tijekom predavanja bilo je i “da li je broj anđela određen ili pak je točna teza da se anđeli rađaju svakim našim udisajem i izdisajem- jer ako je tako, ustvrdila je domaćica Mirjana Gračan, tada je sve oko nas prepuno anđela, čak i ovaj prostor, sazdan od milijardu kristala..(a znamo da su i kristali, jedan od anđelima, omiljenih medija)….

i opet me obuzeo neobičan osjećaj mirnoće..osjetila sam prisutnost svakog od milijardu ružičastih anđela….

..pri kraju druženja predavač je održao jednu vođenu meditaciju..meni prvo takvo iskustvo, ali jedno od takvih pamte se vrlo vrlo dugo, ako ne i zauvijek…

..pozvao je Arkanđela Gabrijela da nam se pridruži i bude vodičem do Grada Anđela….u prvi tren, priznajem, malo sam se prepala, strah od meni nepoznatog bića, i puta u nepoznato, zabljesnuo je u milisekundi, poput iskonskog pečata, podsjetnika na ljudsku prirodu, koja je uvijek nekako u laganom srazu sa činjenicom eteričnog, onostranog i nepoznatog- a zapravo samo zaboravljenog….

x10396263662769763905

..i kao da je spoznao tu moju, a možda i bojazan ostalih prisutnih, toplim glasom sigurnog medijatora, predavač je pozvao da napustimo svaki strah, i podsjetio da smo s anđelima vazda i svugdje sigurni..

…na tren ugledah lik bića u bijelom, s time da je lice bilo previše blještavo i ne prepoznah ga….zatim se na obzoru pojavio lik malene djevojčice u bijeloj tuniki, s bijelim cvijetom zataknutim u kosi…smijala se veselo, glasno i bezbrižno..onako kako samo djeca znaju…trčkarala je livadom, koja je bila neobično plava…poput livade na oblaku….

dotrčala je do mene, nehajno me pogledala, kao da me poziva da joj se pridružim u igri, i zatim potrčala za krijesnicom, koja se pojavila niotkuda, a nalikovala je na malu leteću zvijezdu…..

potrčala je za krijesnicom, a ja sam znala da želim i trebam poći za njima….

..odjednom sam se našla na mjestu koje je nalikovalo na ulaz u grad opločen bijelim mramorom…bjelina mjesta bila je zagasita i smirujuća….djevojčicu više nisam vidjela, kao ni anđela vodiča, ali osjećala sam njihovu prisutnost…ulaz je imao više predivnih velikih portala…prvi portal nosio je natpis Ljubav…tu sam ostavila sve svoje tuge, sve tjeskobe i zaogrnuta sam novim plaštem sve ljubavi koja mi je ikada bila potrebna..prolaz kroz idući portal Slobode, osnažio me u spoznaji da je sloboda moja bit i moja snaga…..portal Istine pročistio je moje spoznaje, moje čitavo biće..a prolazeći kroz Portal Vjere, osjetila sam ispunjenost duha i posvemašnju zahvalnost….

Shvatila sam da se krećem ka središtu grada, gdje je Božje prijestolje, gdje raste Drvo, i protječe Rijeka Života….

..tada je Arkanđeo Gabrijel primio moje zemaljsko tijelo u svoje ruke, pažljivo ga uronio u Rijeku, čija je snaga ekstrahirala Moju Istinsku Bit….izronivši me iz Rijeke, na rukama anđela zasjali su predivni, čisti, prozirni kristali, koji su isijavali reflektirali svjetlost….”o moj Bože, jesam li to uistinu ja?”-pomislih….osjećala sam kao da letim….po prvi puta sam spoznala da i ja imam krila, iako ih nisam vidjela….

moj anđeo vodič zatim me poveo na mjesto gdje su bili i drugi anđeli….veselo su me pozdravili..kao da se već odnekud znamo…..

..u idućem trenutku moj mi je anđeo predao obilje svoje energije, i pustio da odlebdim visoko, da spoznam istinski smisao Uskrsnuća i Uzašašća….

..krijesnica je ostavljala svijetli trag, nečujno se penjući pod oblake…

..i anđeo mi je šaptao: Smiješi se, samo se nasmiješi!

..a lik Nebeskog Oca, držeći me u naručaju blagoslivljao toplinom: Ti si moje istinsko dijete i ja te volim….

Plavetnilo se lagano rasplinulo….i ja sam se ponovno našla na udobnoj wellness fotelji, među kristalnim blokovima ružičaste himalajske soli….

Bilo je to predivno iskustvo….hvala dragoj Mirjani Gračan…hvala Danu Šercaru..hvala Vam što ste “čudima posipali moju stvarnost”…..

P.S.

Na samom završetku susreta prisutni su iz špila anđeoskih kartica izvlačili po kartu…ja sam izvukla onu s naslovom LJUBAZNOST, uz opis da prijateljski osmijeh i lijepa riječ otvaraju sva vrata)….i prisjetila se iznova poruke svog anđela iz meditacije..smiješi se..samo se smiješi…;)

Sorry, comments are closed for this post.